BIĆEMO I OSTATI




Na raskršću puteva- kandilo gori,

vetar fijuče- kandilo gori,

narod jauče- kandilo gori,

puca sa svih strana- kandilo gori,

a zemlja postaje velika rana.

Jedno smo drugom leđa okrenuli

i ocila nam na zastavi suprotno okrenuta stoje.

Vratimo ih da se gledaju, da se ne boje

braće svoje,

krvi svoje,

da se ruke pruže i spoje.

Kad srce jedan drugom okrenemo,

kad zemlju vinom, a ne krvlju zalijemo,

kad se duboko pod zemlju

zavuku crvi

značemo ovu istinu prvi:

na zemlji ukleti,

na nebu blagoloveni

bičemo i ostati ujedinjeni.
Miljana Ignjatović Knežević
www.kafiye.net