SLUTNJA



Tvoj zagrljaj je topao

kao i tvoj dah.

Sa tobom ne poznajem

ni tugu ni strah.

Samo se slutnja ponekad prikrade

da oduzme mi makad malo nade.



Tvoje su ruke tople

kao i telo tvoje.

U očima sakrivaš

želje kao i moje.

Samo se slutnja ponekad pojavi,

ta misao teška ko kamen na glavi.



Tvoje su usne nežne

kao i osmeh tvoj,

sa tobom pored mene

svaki cvet postaje moj.

Samo se slutnja ponekad probudi

i useli se posred mojih grudi.




Grli me, mili,

slutnja nam ne treba,

oblak je crni

posred plavog neba.

Miljana Ignjatović Knežević
www.kafiye.net