POKLON VIŠNJINIH CVETOVA




U jednom vrtu svakog proleća

miris na život novi podseća

kada višnjini cvetovi cvetaju.




Noć.Kao da čujem da negde pucaju

pod nežnim dodirom srebrnih zraka

pupoljci sitni u lišću skriveni

kao hiljade belutaka.




Jutro. Ispod sunčevog toplog dodira

kao hiljade belih leptira

beli cvetovi mirisni stoje

i na prolećnom vetru se roje.




Višnje cvetaju, proleće stiže,

na grani cvet se do cveta niže,

na žute prašnike sleću pčele,

dodirom ljube latice bele.




Ponekad sunce sve dok dan traje

zlato i rumen belini daje,

a mesec bledi u mrklom mraku

u srebro boji laticu svaku.




Višnjini cvetovi mirisnih latica

ko balerine belih suknjica

na prolećnome vetru igraju,

nežnih latica što podrhtavaju

na jedva čujnu muziku neku

što vetar nosi, tihu, daleku,

sve dok jednoga prolećnog dana

od toga vetra s višnjinih grana

pod drvo hiljade belih leptira

ne sleti od njegovog dodira

i u kosu mi ne uplete

rasute bele meke konfete.




Ne tugujem, jer to je jato

pisama belih za mene slato

– minđuše crvene dobiću ja,

dva para zrelih višanja.

Poklon višnjinih cvetova.



Miljana  Ignjatovic  Knezevic
www.kafiye.net