şiir. öykü, makale, deneme, tiyatro, masal, fıkra, anı, sohbet, röportaj yazılarının yayınlandığı uluslara arası yazar ve şairlerin katılım gösterdiği edebiyat sayfasıdır. Uyum platformudur.
POKLON VIŠNJINIH CVETOVA
U jednom vrtu svakog proleća
miris na život novi podseća
kada višnjini cvetovi cvetaju.
Noć.Kao da čujem da negde pucaju
pod nežnim dodirom srebrnih zraka
pupoljci sitni u lišću skriveni
kao hiljade belutaka.
Jutro. Ispod sunčevog toplog dodira
kao hiljade belih leptira
beli cvetovi mirisni stoje
i na prolećnom vetru se roje.
Višnje cvetaju, proleće stiže,
na grani cvet se do cveta niže,
na žute prašnike sleću pčele,
dodirom ljube latice bele.
Ponekad sunce sve dok dan traje
zlato i rumen belini daje,
a mesec bledi u mrklom mraku
u srebro boji laticu svaku.
Višnjini cvetovi mirisnih latica
ko balerine belih suknjica
na prolećnome vetru igraju,
nežnih latica što podrhtavaju
na jedva čujnu muziku neku
što vetar nosi, tihu, daleku,
sve dok jednoga prolećnog dana
od toga vetra s višnjinih grana
pod drvo hiljade belih leptira
ne sleti od njegovog dodira
i u kosu mi ne uplete
rasute bele meke konfete.
Ne tugujem, jer to je jato
pisama belih za mene slato
– minđuše crvene dobiću ja,
dva para zrelih višanja.
Poklon višnjinih cvetova.
Miljana Ignjatovic Knezevic
www.kafiye.net
Yorum Yapın