SAMO JE NEBO IZNAD NAS




Pogled tvoj upija pogled moj,

vidiku daje zlatasti sjaj

on osmeh duge u sebi krije

i kao duga on nema kraj.




Kada me u kasnu jesen ljubiš

samo je nebo iznad nas,

samo visina i beskraj njen,

dalekih ptica sakriva glas.




Vrh brda moj postaje dom,

prsten od tvoje kose vlas,

put naš se penje u visinu,

samo je nebo iznad nas.




Oblak pokriva dok ležim s tobom

i krik ljubavi postaje glas

dva bića , dva tela što se bore,

samo je nebo iznad nas.




Kao dva sunca oči ti gore,

od usana ti tražim spas

– rosu što kaplje, rosu zore.

SAMO JE NEBO IZNAD NAS.



Miljsni Ignjatović Knežević
www.kafiye.net