DIVLJINA


Ako me ponovo stvoriš
U Iskonskom obliku mene
Suštinu mi sprži na lomači
I pepeo raspi po divljini
Ako me nanjuši zver
Oplemeniće me prepoznavanjem
Svoje suštine u sagoreloj meni
Ipak me ne rasipaj
Zakopaj me duboko u sebi
I ne govori nikom tajnu
O šumi divljih ruža i trnja
I ne diši dubokim dahom
Da me ne oduva
Kao seme što se izliva
U mekotu i toplotu
I želim da proklija nekako
U pitomini
U negovanoj saksiji
Na prozoru koji gleda ka divljini
I zavija kao zver sapeta
U skoku…


Marija Najthefer Popov
www.kafiye.net