Pišem


Pišem ti bez slova i papira

po telu razvlačim tugu

koja iz grudi zri

i vri

do mazohizma

da neće da napiše reči

i papiru pretoči svoju muku



Razvlačim čežnju po telu

kao vetar prolaziš mi kroz dodir

i na trenutak zakovitlaš tajfun

koji me sruši u vapaj

u trenutku

izgovorim ti ime

nemo




Moja tišina ti je pismo

koje se čita do kraja

ovozemaljskog sveta

a posle toga

ko koga sačeka

neka samo gleda

u očima će biti duga knjiga

pisana lepotom rajskog spajanja



marijanajtheferpopov

www.kafiye.net