TEBI





Da li ti postojis il’ si samo senka

sto kroz moju dušu širiš svoja krila?

Da li ti postojis il’si nada samo

oko srca moga sto se obavila.?




Svako jutro vidim lice ti u dimu

od šoljice kafe što je pijem sama.

Svako veče zaspim s mislima o tebi

sa biserom suza pod trepavicama.




Ja osećam noću tvoje tople ruke,

češalj od prstiju kosu mi raspliče,

šapućes mi glasom vrelijim od zvezda

mrak je oko mene, zora još ne sviće.




Već je ponoć prošla, zora je daleko,

pesmu pišem jer te ne osećam više

da mi stih od pesme barem nadu pruži,

ipak mi niz lice slivaju se kiše.




I prošlost i želja u meni se rode

kada sunčev zračak na jastuku belom

obasja to mesto gde si snio nekad

koje grlim s čežnjom za toplim ti telom.




Da li ti postojiš il’ si postojao

kao trag vremena koji srce zove,

ili si mi kao zračak sunca sjao

i sijaćes opet makar i kroz snove.




Miljsni Ignjatović Knežević
www.kafiye.net