Tebi



Tebi,

koja mu budiš svitanje

i ugledaš prvo sebe

u njegovom snenom oku

Tebi,

koja raspe nisku bisernu

u osmeh odglumljeni

dok te reda radi,

pozdravlja i u obraz ljubi

Tebi,

koja dlanovima šetaš

po koži

koju sam ja davno izvajala

i usnama glazuru prelila

Tebi,

koju nikada neće buditi

iz razloga zbog kojih je

budio mene

svim čulima kada poludi

dahom mi otvarao zenice

u kojima je bio

Uvek će tu i ostati

Tebi,

koju nikada u čelo poljubio nije

Tebi,

što si njegova

Nikada njegovo ništa

suštinski pripadalo nije

Tebi,

kojoj se molim za oprost

Greh naš je ljubav

Koja se nikada završila nije

Traje,

u tišini

i tajnom uglu života

koje se zove sećanje i trajanje

poštovanje i sudbinsko pripadanje.

Tebi ću jednom priznati

da si moje blago

izrabljivala bez naknade.

Ostani mu brižna

Oprošteno ti je


Marija Najthefer Popov
www.kafiye.net